Kalnik

Povijest Grada Kalnika

Kalnik se prvi put spominje sredinom 13. st. - 5. lipnja 1243. godine i to kao vlasništvo kralja Andrije II.
Ovaj ga je vrlo brzo darovao hrvatskom banu Vinku Očiću, kada se povratio iz križarskog rata.
Poslije Očića Kalnikom vlada kraljev brat Koloman, vojvoda cijele Slavonije. Prigodom provale Mongola i Tatara, Kalnik se junački držao, te je kralj Bela IV nagradio kalničkog kaštelana Filipa Bebeka. Koncem 13. stoljeća vladaju u Kalniku ban Roland i njegov sin Matija.
U vrijeme kralja Sigismunda grad Kalnik doživljava sjajno doba. Kralj je često dolazio u Kalnik jer je tu od 1408. - 1413. godine stanovala njegova žena - glasovita Barbara Celjska (Crna kraljica). Tada se Kalnik zvao "Kraljevskom palačom". Poslije Sigismundove prodaje Kalnika 1427. godine, zagrebačkom biskupu Ivanu Albenu grad mijenja mnoge gospodare od kojih se spominju:

• bosanski kralj Tvrtko Tvrtković
• srpski despot Đurađ Branković
• njegova kći Katarina
• udovica kneza Ulrika Celjskog
• zatim vojvoda Vladislav
• te od 1490. hrvatski ban Korvin koji 1502. godine poklanja Kalnik svojem vjernom kaštelanu Ivanu Alapiću

Posljidnji koji vladaju Kalnikom su grofovi Draškovići i plemići Orehovački.
Kada se kralj Bela IV pred navalom Tatara sklonio u Kalnik, kako kaže narodna predaja, seljaci su ga hranili šljivama, pa im je zato kralj poslije opsade grada podijelio plemstvo, a narod ih je od tada počeo zvati šljivarima.
Planinarski dom pokraj starog grada Kalnik počeo se graditi 1934. godine po projektu Planića, a otvoren je godinu dana kasnije.

Kaj je Triglav, kaj Planica, Kalnik to je mala Švica !